Did researchers make a mistake on the elections again?

For years and year, in different countries, various continents, I have been conducting researches and I have been showing them to the politicians. Most often, as a firs slide they ask for political party rating, and as a second they want politician ratings – and that is what mostly what their interest is. Honestly, some of them look in which way does the country go and eventually the problems. They go through all other matchings and follow-up slides with a phone in their hands or with the “hurry up – why are you bothering me with this… “ look in their eyes.

When we talk about rating of political parties there are only two reactions of the politicians: our rating is great and this research is not good at all, we have more for sure. In Serbia, BiH, East Africa (not in Bulgaria, which is interesting) bad ratings, provided by the researchers is usually followed up by the sentence: they have never guessed…

This is why I was interested in how  accurate were the researches for the 2016 elections in Serbia, especially because agencies were saying that there were 20% of those that would vote, but are not declaring for who would they vote. 

I took 5 researches by different agencies done from 20.04 to 23.04. Results are shown in the graph:

If we assume that the possible error is +/- 2.5% there are no parties that are out of this margin.

Where do this small differences come from – my speculation:

- SPS voter are solid and this party basically there is no error.

- DS and DJB – it appears that the part of their voters was usually in that group: I’m voting, I’m not saying anything. That was the socially accepted answer provided by the surveyed because of the negative campaign against these two parties.

Other parties didn’t manage to take their potential voters out on the election day…

And as I say on the lectures: you have to believe in the public opinion researches because you believe in the blood testing. In both cases we take the sample. Nobody is taking all of your blood out to see if you are ill. It is the same here – researches are usually experienced enough and they care about their profession enough. Still, same as you double check with doctors you double check with the researching agencies. Do not rely just on one.

One of the key reasons...

… why It's enough (Dosta je bill - DJB) is over census is in, if we spoke in chess terms, miniature that DJB played after the mistake of Democratic party (DS) and coalition of ex Serbian president Tadić, SDS, Jovanović from Liberal democratic party (LDP) and regional leader Čanak from LSV (also known as ČedaBorisČanak)…

Do you all remember the bags from the beginning of the second round of presidential campaign in 2012? Now, remember the shouts from DJB to DS in region Vojvodina and Belgrade municipalities Stari grad and Vračar about the list and the participation on elections. Similar? I think so.

Radulović from DJB does not speak the truth when he says that he was under media blockade. When it matters for the campaign, in the last 2 weeks – he was present in absolutely all media. If you don’t trust me just google radulovic ds listaand pay attention on the dates, and what appears. In that time DJB’s strongest attacks were towards DS.

Why?

Let’s go back on the researching… Most of them showed that there is over 20% of people that want to vote, but don’t know for who. With further analysis (by gender, education, where they live, employment, earnings…) you realize that more than half of those are potentially, in the way that it has been called until 2012, pro-european option. If we talk numbers, that is more than 350.000 people that wanted to vote on this elections, but they didn’t want to vote for the ruling parties or right-nacionalist parties. Basically, on the republic elections, they could choose between DS, ČBČ, DJB or abstinence.

Opportunity was used excellent by the DJB strategists. Their simple message box that was primarily focused against Vučić and SNS, that they were repeating for almost 18 months, made their electorate body solid, but also, it didn’t bring new voters. Now, they were provided with few more messages like: However, in Vojvodina, Demokratska stranka’s biggest fear is Dosta je bilo movement or They are fighting against us with all their power and by any means necessary, because they desperately want to save their undeserved official positions and salaries or We strongly condemn all the illegal games that are being used to obstruct elections process, games which Demokratska stranka used the most. We expected this kind of moves from the SNS, but not from the DS. Strong attacks like this, repeated for days, with inarticulate responses from DS and ČBČ coalition in the end gave positive result.

And for the end. Why is this formula 1 an illustration. On the races, often one driver isolates and nobody can catch up with him. Then, directors are looking for some other duels that can be interesting for the public. They usually finish just like this – at least one of the participants ends up race earlier.

Jedan od ključnih razloga...

...zašto je DJB prešao cenzus leži u, šahovskim rečnikom rečeno, minijaturi koju je DJB odigrao posle greške DS-a i koalicije ČBČ...

Sećate se svi džakova sa početka II kruga predsedničke kampanje 2012 godine? E sad se setite povike DJB na DS u Vojvodini, Starom gradu i na Vračaru oko liste i učešća na izborima. Slično? Ja mislim da.

Radulović ne govori istinu kada kaže da je bio pod medijskom blokadom. U periodu kada je bitno za kampanju, u poslednje 2 nedelje - bilo ga je u apsolutno svim medijima. Ko mi ne veruje neka u google ukuca radulovic ds lista i pogleda datume, ali i šta se pojavljuje. Najoštriji napadi DJB-a su išli upravo prema DS-u.

• Left
• Center
• Right

Remove

click to add a caption

Zašto?

Vratimo se na istraživanja... Većina je pokazivala da postoji preko 20% ljudi koji žele da izađu na glasanje ali ne znaju za koga bi glasali. Njihovom duboljom analizom (po polu, obrazovanju, mestu gde žive, zaposlenju, primanjima...) shvatate da je više od polovine njih potencijalno ono što se zvalo do 2012 godine pro-evropska opcija. Brojevima rečeno preko 350.000 ljudi je želelo da glasa na ovim izborima a svoj glas nisu želeli da daju vladajućim strankama niti desničarsko-nacionalističkim. Praktično su, na republičkim izborima, mogli da biraju između DS, ČBČ, DJB i apstinencije.

Stratezi DJB su odlično iskoristili šansu koja im je pružena. Njihov jednostavni message box usmeren prvenstveno protiv Vučića i SNS, koji su izgovarali skoro 18 meseci, učvrstio je njihovo biračko telo ali je prestao da im donosi nove birače. Sada su na tacni dobili još par poruka: U Vojvodini je, međutim, najveći strah Demokratske stranke od uspeha pokreta Dosta je bilo ili Oni se bore protiv nas grčevito i ne birajući sredstva, jer očajnički žele da zadrže svoje funkcionerske, nezaslužene pozicije i plate ili Najoštrije osuđujemo sve nelegalne igre kojima u opstrukciji izbornog procesa prednjači Demokratska stranka. Ako smo i očekivali ovakve poteze od SNS, od DS nismo. Ovako oštri napadi, ponavljani danima, uz nemušte odgovore iz DS i ČBČ koalicije su na kraju doneli razultat.

I za kraj. Otkud ova formula 1 kao ilustracija. Često se na trkama izdvoji jedan vozač koga više niko ne može da stigne. Onda reditelji traže neke druge duele koji bi mogli biti zanimljivi gledaocima. Oni se vrlo često završavaju upravo ovako - najmanje jedan učesnik u njima završi trku pre vremena.

Još malo o izlaznosti...

Ciljevi kampanje su relativno jednostavni. Jednostavniji od najjednostavnijeg zadatka iz matematike. Ukoliko je X broj izašlih glasača na nekim izbrima kako doći do broja Y. Formula je obično jednostavna Y=X/2 + 1. Ukoliko imamo kandidate/stranke A, B i C kako postići da je A>B i A>C.

Da bi ovo znali moramo pre svega znati očekivani broj glasača na izborima. Za to je dovoljna statistika. Ko ne zna kakva je situacija u Srbiji može pogledati moj post Malo o izlaznosti ( http://rastco94.blogspot.bg/2016/02/malo-o-izlaznosti.html ). One koje to mrzi evo izračunao sam ja - prosečno, 4.145.118 birača izlazi na parlamentarne izbore.  

Deo kampanje, kad idete i 'ubeđujete' glasače da glasaju za vas i/ili stranku zove se po engleskoj reči field - terenska kampanja. Što ste bliže izbornom danu to više primenjujete strategiju direktne komunikacije sa biračima. 

Sada je vreme za tzv kanvasing odnosno za filtriranje birača u jednu od 3 grupe - sigurni birač, potencijalni i nije moj. Zatim sve što ste saznali odlazi u jednu veliku bazu podataka. 

Onog trenutka kada su izbori izvesni prelazite na novu fazu kampanje - GOTV. U toj fazi, pokušavate da sve sigurne i potencijalne ubedite da izađu na izbore i glasaju baš za vašeg kandidata. Pod-kampanja ove kampanje može da bude kako da one iz grupe 'nisu moji' ubedite da ostanu kod kuće. Ne zaboravite - svaki 'nije moj' koji ne izađe na glasanje je isto kao da je glasao za mene.

Zatim na izborni dan pokušavate da okrente telefonom sve svoje sigurne i potencijalne i podsetite ih još jednom da su izbori. 

Kao što ste možda primetili - ni jednom rečju nisam spomenuo apsolutnu izlaznost - veću ili manju. Ona je za ozbiljne stranke, koje ozbiljno pristupaju izborima gotovo nebitna. Ili bolje rečeno, one mogu da prognoziraju kolika im je izlaznost potrebna. 

Da se vratimo opet na name izbore. Da bi neka stranka ili koalicija dobila apsolutnu većinu po Dontovom izbornom sistemu potrebno joj je 43% + 1 glas. Ukoliko imamo desetogodišnju prosečnu izlaznost to znači da je stranci potrebno

X = 4.145.118 x 0.43 + 1 = 1,782,402 glasa. 

Tek kada znate ovaj broj, ali i broj svojih sigurnih glasača možete da radite procenu koja vrsta izlaznosti vam je potrebna... 

Doyle, priča o izlaznosti je samo marketinška kategorija....

Možemo li išta naučiti iz lokalnih izbora u Bugarskoj?

25.10 su u Bugarskoj održani lokalni izbori. Da li su nam doneli nešto što bi mogli da izvučemo kao zaključak? Možemo li porediti izbore u jednoj zemlji koja je članica EU i zemalja kao što su BiH i/ili Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Makedonija. Odgovor je više nego jednostavan – možemo i moramo.

Lokalni izbori u Bugarskoj će ostati uglavnom zapamćeni po neverovatnoj količini plakata koji su se raširili pre svega društvenim mrežama…  

Ipak ni jedan od ovih kandidata nije odmakao dalje od katastrofalnih rezultata još u prvom krugu… Najviše je dobila sada već evropski popularna Antoaneta Lazarova iz sela Gaganica – 18%...

Pored plakata stranka glas naroden je na socijalnim mrežama iskočila potpuno drugačijim pristupom video reklami https://www.facebook.com/glasnaroden.bg/videos/560946197386747/ Njihova verzija čuvene Old spice reklame je verovatno doprinela ulasku u lokalni parlament u Sofiji.

I kad već toliko gledamo plakate da vas malo informišem o izborima u Bugarskoj.

Izborni sistem za stranke je proporcinalni sa preferencijom. Znači zaokružujete partiju za koju želite da glasate a onda i 1 (jednog) odbornika ukoliko to želite. Cenzus je 4%. Meni je u BiH uvek bilo nejasno zašto stranke na listiću nemaju broj. I moram priznati da sam gledajući rezultate shvatio da je tako bolje. Naime u Bugarskoj se preferencijalno glasa već 3-ći put i svaki put se pojavio tzv ‘efekat 15/15’. Najveći preferencijalni broj glasova gotovo po pravilu osvajaju oni kandidati sa brojem koji se poklapa sa brojem stranke na listiću. Ovaj efekat je utoliko izraženiji ukoliko je vase biračko telo starije ili neobrazovanije. Inače  ime ‘efekat 15/15’ je dobio nakon izbora za EU parlament 2014 kada je kandidat liste BSP-a (Bugarska socijalistička partija) koji je imao broj 15 – isti kao i stranka – osvojio najviše glasova po preferenciji, prestigao i tadašnjeg predsednika Sergeja Staniševa, i ničim izazvan otišao u Brisel.  

Izbor za gradonačelnika je dvokružni. Prvi krug je bio u nedelju 25.10 a drugi posle samo 7 dana - u nedelju 01.11.

Ukupno ima 6.363.761 registrovanih birača koji su glasali na 12.314 BM u Bugarskoj i 296 BM u inostranstvu. Svaka stranka ima pravo na 2 kontrolora i plaća ih sama.

Najduži glasački listić za gradonačelnika je bio u Sofiji - dugačak je 50 cm tj pola metra. Na njemu je bio 21 kandidat. U 2 mesta je registrovan samo po 1 gradonačelnički kandidat

Kada se radi o listićima za odbornike, najduži je opet bio u Sofiji (32 stranke) ali i u Blagoevgradu (isto 32 stranke)... Odmah za njima je bila Varna sa 31 registrovanom strankom, koalicijom ili grupom gradjana.

I sad ono najbitnije kada se radi o statistici. Izlaznost je bila oko  50%... Ono što je mnogo zanimljivije – broj nevažečih listića je premašio 14% (preko 460.000 u apsolutnim brojkama) dok je ukupno nevažećih listića u celoj Bugarskoj u gradonačelničkim izborima oko 7% ili malo više od 220.000. Ove brojke su ogromne i zabrinjavajuće i svakako daju osnov za sumnju da se radi o nekim manipulacijama. Uz ovu teoriju o manipulaciji idu i fakti da su se u većini gradova glasovi brojali skoro 36 sat a u Sofiji glasovi brojali skoro 50 sati!

Pokazalo se još jednom da moderna kampanja mora da bude visoko centralizovana, sa jednistvenom porukom i jedinstvenim dizajnom kampanje. Sve ostalo vodi u improvizaciju – koja ponekad može da bude dobra ali najčešće u kampanji vodi do gubitka glasova. Većina velikih stranaka je koristila centralizovanu kampanju čak i u lokalnim izborima. Bilo je očigledno da su lokalni odbori dobili template po kome su morali da prave sve lokalne materijale. GERB – kao najveća stranka – otišao je i korak dalje. Kompletnu kampanju je vodio Cvetan Cvetanov, šef izbornog štaba. Većina kandidata za gradonačelnike je praktično bila dekor u kampanji. Model koji verujem da će mnogi u BiH i Srbiji koristiti na sledećim lokalnim izboima.

3M

Dosta davno u USA je postavljena strategija kampanja znana kao 3M – message, members, money. Malo kasanije, na ovo je dodata, ne kao nova, već kao deo prve strategije skraćenica OST – objectives, strategy, tactics.

Message – poruka

Koliko god vam to izgledalo uprošteno – postoje samo 2 vrste kampanja u svetu – ekonomska i emotivna. Sve kampanje su kombinacija ove dve vrste poruka. Pitanje je samo koju ćete više koristiti. Na Balkanu se uglavnom koristi emotivna kampanja.  Prisetite se izbora u BiH iz 2014 godine. Većina stranaka je koristila emotivnu kampanju – i to onu povezanu sa nacionalnim osećajema. Uglavnom se širila atmosfera straha i ugroženosti. Malobrojne su bile one stranke – gotovo da ih nije ni bilo – koje su koristile ekonomske poruke.

Izbori u Bugarskoj su bili malo drugačiji. Vladajuća stranka – GERB – je slala ka biračima, pokazaće se kasnije, uspešnu kombinaciju ekonomske i emotivne poruke. Njihova ideja poruke je bila bazirana na nekoliko rečenica: Sa nama dolaze i EU pare koje ne moraju nikome da se vraćaju. Kao primer su koristili zbilja uspešne gradove u privlačenju EU novca – Sofiju i Burgas. Sa druge strane emotivnu kampanju – kampanju straha – su radili vrlo sofisticirano – slanjem poruke da oni gradovi koji ne budu imali gradonačelnike iz vladajuće stranke neće dobiti novac. Kombinacija štapa i šargarepe je donela uspeh – od 200 gradonačelnika skoro 140 je izabrano sa liste GERB-a – najveće stranke u vlasti.

Kanali komunikacije

Ma šta da vam neko kaže, bez obizra u kojoj zemlji da radite kampanju ukoliko morate da izaberete samo jedan kanal komunikacije – izaberite TV. Što je prosečno obrazovanje birača niže – vi koristite više TV-a. Terenska Istraživanja rađena u Bugarskoj su potvrdila ovu teoriju – uostalom kao i ona rađena u Srbiji ili BiH – birači o programu i kandiatu saznaju preko TV-a najmanje 70%. Internet je oko 25% a nama omiljeni plakati i bilbordi su ispod 1%. Zaključak je uvek isti – sve što imate para uložite u Tv reklamu. Kada vam nestane – pozajmite i uložite još. Sve ostalo što radite neće vam doneti toliki efekat u broju glasova. Što ste manji ii mate lošiju infrastrukturu – uložite više u TV. Vratiće se. Višesturko!

Veliki sam protivnik onih koji zagovaraju samo internet kampanju. Jednostavnan je odgovor – moguća je ali nikada neće doneti očekivane rezultate.  Potrebna je svakako, ali samo kao pomoćna u vašoj TV kampanji. Možete meni da ne verujete, ali njemu morate. Vincent Harris je čovek za koga kažu da je Republikancima u USA otkrio internet –

https://medium.com/@vincentrharris/we-re-too-obsessed-with-websites-11cb81d14278

Members – članovi

Pokazalo se i u ovoj kampanji da stranke sa većim brojem članova lakše iznesu kampanju. Pođimo od osnovnog – kandidata. Na ovim lokalnim izborima je bilo preko 200 mesta za koja su se birali gradonačelnici (kmetovi) ali i 8.000 mesta raznim skupštinama opština. Već sam napisao da je biračkih mesta bilo 12.314 na teritoriji Bugarske a na svakom ste trebali da imate dvoje ljudi… Samo da popunite ova mesta potrebno vam je skoro 33.000 ljudi. DA – TRIDESET TRI HILJADE!!! Na ovo dodajte i ljude koji su vam potrebni u kampanji, i možete doći do cifre koja vam je potrebna da izbore ne bi izgubili na izborni dan – posle odlične kampanje.

Prošle godine smo videli na izborima u BiH da su stranke sa manjkom organizacije, naročito na izborni dan, posle izbora imale mnogo primedbi na rad izbornih komisija i samo brojanje glasova. No, kasno. O tome je trebalo razmišljati mnogo ranije!

Money – novac

 Kada odete u USA jedna od prvih rečenica koje čujete je: Nema besplatnog ručka. Tako je i sa izborima. Osim što je tada sve mnogo skuplje. U Bugarskoj se apsolutno sve napalaćuje. Najmanje pojavljivanje u predizbornoj kampanji ima svoju cenu – bez obzira o kom se mediju radilo. Zbog toga je potrebno da svoj budžet za kampanju 2016 planirate već sada! Nikada nije prerano za kampanju, kao što nikada nije prerano ni za pravljenje inicijalnog budžeta!


PS Tekst je objavljen na: http://agencijapolis.org/2015/11/tomislav-damnjanovic-strateg-politickih-kampanja-za-polis-mozemo-li-ista-nauciti-iz-lokalnih-izbora-u-bugarskoj/