Did researchers make a mistake on the elections again?

For years and year, in different countries, various continents, I have been conducting researches and I have been showing them to the politicians. Most often, as a firs slide they ask for political party rating, and as a second they want politician ratings – and that is what mostly what their interest is. Honestly, some of them look in which way does the country go and eventually the problems. They go through all other matchings and follow-up slides with a phone in their hands or with the “hurry up – why are you bothering me with this… “ look in their eyes.

When we talk about rating of political parties there are only two reactions of the politicians: our rating is great and this research is not good at all, we have more for sure. In Serbia, BiH, East Africa (not in Bulgaria, which is interesting) bad ratings, provided by the researchers is usually followed up by the sentence: they have never guessed…

This is why I was interested in how  accurate were the researches for the 2016 elections in Serbia, especially because agencies were saying that there were 20% of those that would vote, but are not declaring for who would they vote. 

I took 5 researches by different agencies done from 20.04 to 23.04. Results are shown in the graph:

If we assume that the possible error is +/- 2.5% there are no parties that are out of this margin.

Where do this small differences come from – my speculation:

- SPS voter are solid and this party basically there is no error.

- DS and DJB – it appears that the part of their voters was usually in that group: I’m voting, I’m not saying anything. That was the socially accepted answer provided by the surveyed because of the negative campaign against these two parties.

Other parties didn’t manage to take their potential voters out on the election day…

And as I say on the lectures: you have to believe in the public opinion researches because you believe in the blood testing. In both cases we take the sample. Nobody is taking all of your blood out to see if you are ill. It is the same here – researches are usually experienced enough and they care about their profession enough. Still, same as you double check with doctors you double check with the researching agencies. Do not rely just on one.

One of the key reasons...

… why It's enough (Dosta je bill - DJB) is over census is in, if we spoke in chess terms, miniature that DJB played after the mistake of Democratic party (DS) and coalition of ex Serbian president Tadić, SDS, Jovanović from Liberal democratic party (LDP) and regional leader Čanak from LSV (also known as ČedaBorisČanak)…

Do you all remember the bags from the beginning of the second round of presidential campaign in 2012? Now, remember the shouts from DJB to DS in region Vojvodina and Belgrade municipalities Stari grad and Vračar about the list and the participation on elections. Similar? I think so.

Radulović from DJB does not speak the truth when he says that he was under media blockade. When it matters for the campaign, in the last 2 weeks – he was present in absolutely all media. If you don’t trust me just google radulovic ds listaand pay attention on the dates, and what appears. In that time DJB’s strongest attacks were towards DS.

Why?

Let’s go back on the researching… Most of them showed that there is over 20% of people that want to vote, but don’t know for who. With further analysis (by gender, education, where they live, employment, earnings…) you realize that more than half of those are potentially, in the way that it has been called until 2012, pro-european option. If we talk numbers, that is more than 350.000 people that wanted to vote on this elections, but they didn’t want to vote for the ruling parties or right-nacionalist parties. Basically, on the republic elections, they could choose between DS, ČBČ, DJB or abstinence.

Opportunity was used excellent by the DJB strategists. Their simple message box that was primarily focused against Vučić and SNS, that they were repeating for almost 18 months, made their electorate body solid, but also, it didn’t bring new voters. Now, they were provided with few more messages like: However, in Vojvodina, Demokratska stranka’s biggest fear is Dosta je bilo movement or They are fighting against us with all their power and by any means necessary, because they desperately want to save their undeserved official positions and salaries or We strongly condemn all the illegal games that are being used to obstruct elections process, games which Demokratska stranka used the most. We expected this kind of moves from the SNS, but not from the DS. Strong attacks like this, repeated for days, with inarticulate responses from DS and ČBČ coalition in the end gave positive result.

And for the end. Why is this formula 1 an illustration. On the races, often one driver isolates and nobody can catch up with him. Then, directors are looking for some other duels that can be interesting for the public. They usually finish just like this – at least one of the participants ends up race earlier.

Nisam pravnik...

... ali ajd da pokušam da objasnim...

Za one koji ne znaju postoji stalni sastav RIK-a (na lokalu birački odbor) i prošireni sastav. Stalni sastav se bira na predlog stranaka iz Parlamenta odnosno lokalne samouprave (grad, opština). U prošireni sastav ulaze predstavnici svih onih stranaka i grupa građana koji imaju svoje liste na izborima. Kako bi se izbeglo da jedna stranka ima većinu u članu 29. je zapisano:

Nijedna politička stranka, stranačka koalicija ili druga politička organizacija ne mogu imati više od polovine članova u stalnom sastavu svih organa za sprovođenje izbora.  

Koliko shvatam - većina odluka RIK-a je ovom prilikom izglasana JEDNOGLASNO. Što znači da su se sve stranke složile oko obaranja izbora na pojedinim BM. Povika samo na predsednika RIK-a je zbog toga potpuno sumanuta i ne odgovara istini.

Na ovim izborima je bilo 8387 biračkin mesta. Ukoliko ste prijavili tzv. punu listu imate pravo na po kontrolora i zamenika u proširenom sastavu biračkog odbora. Znači potrebno vam je 16.774 njih - imenom i prezimenom, sa biračkim pravom i JMBG-om. Ukoliko ste u lokalnoj vlasti verovatno već imate i članove stalnog sastava. Sve u svemu, iz iskustva, potrebno vam je skoro 20.000 ljudi za kontrolu izbora. Na sve to dodate i ovu komplikaciju:

Član 30



Članovi i zamenici članova organa za sprovođenje izbora ne mogu biti lica koja su međusobno srodnici po pravoj liniji bez obzira na stepen srodstva, u pobočnoj zaključno sa trećim stepenom srodstva, a u tazbinskom srodstvu zaključno sa drugim stepenom srodstva, kao ni bračni drugovi i lica koja su u međusobnom odnosu usvojioca i usvojenika, odnosno staraoca i štićenika.

Sigurno je, opet iz iskustva, da je mali broj stranaka bio sposoban da ovo sprovede. O mnogim grupama građana koje su učestvovale na ovim izborima - ne želim da gubim reči. Do mene su dolazile, istine radi, glasine, da mnogi od tih GG prodaju svoja mesta u proširenom sastavu biračkih odbora jer jednostavno nemaju infrastrukturu. A što ne uzeti neki dinar...

Dok sam se bavio izborima u Srbiji odmah po predaji liste i njenom usvajanju, čitav tim ljudi od centrale stranke do najmanjeg opštinskog odbora je počinjao da radi na ovome i to im je bio jedini posao tokom izbornog procesa. Nije samo u pitanju bilo mehaničko sakupljanje imena i njihovih JMBG-ova već i pokušaj edukacije kontrolora - pogotovu onih koji vas predstavljaju i broje vaše glasova na BM gde očekujete iznad prosečni rezultat.

Po mojoj teoriji u Srbiji izbori se završavaju kada vaš predstavnik potpiše zapisnik sa biračkog mesta, uzme svoj primerak (ako ste u prve 4 stranke) ili ga fotografiše. Džaba vam i najbolja kampanja ako nemate sigurnog i edukovanog čoveka na biračkom mestu.

O izbornom zakonodavstvu...

... i iskustvima iz Bugarske ali i ostalih zemalja. Neke od ovih stvari bi mogli i mi da primenimo.


1. Od kada krenu izborne radnje, stranke i grupe građana koje žele da učestvuju na izborima moraju da sakupe 5.000 potpisa. Imaju nedelju dana...

2. CIK (Bugarska izborna komisija) proglašava koje su sve stranke sakupile potpise i samo one mogu da učestvuju na izborima.

3. Kada CIK proglasi stranke koje mogu da učestvuju na izborima - kreće pravljenje koalicija koje traje takože nedelju dana. Bitno je naglasiti da u pravljenju koalicija ne mogu učestvovati oni koji prethodno nisu sakupili potpise.

4. Onda se žrebom izvlače broj koji će stranka imati na izbornom listiću. Slično kao kod nas na izborima za predsednika.

5. Sistem je proporcionalan sa jednom preferencijom. Znači, glasate za stranku ali možete glasati i za jednog čoveka sa liste. Ko ima više preferencijalnih glasova ide na vrh. Tako se često dešavalo da neko sa dna liste preskoči prvog. E sad, često se ovde dešava problem nazvan u Bugarskoj 15/15. Naime, birači, pogotovu sa nižim obrazovanjem često glasaju za broj stranke ali i za isti broj na listi. Tako je na prvim izborima na kojima se ovaj sistem primenjivao (EU parlament 2014) desilo da je na listi BSP - Bugarske socijalističke partije - pobedio momak na 15 mestu što je bio i broj liste - a ne nosilac i predsednik stranke Sergej Stanišev.

6. Ukoliko želite da se reklamirate na nekom mediju morate objaviti ugovor u kome će sve biti navedeno. I broj reklama, i dužina spota, i cena. Nema reklama pre objave ugovora. Isto pravilo važi i za internet. Ukoliko medij krene sa reklamom pre objavljenog ugovora ne kažnjava se stranka već medij i njegov vlasnik.

7. U Bugarskoj se glasovi broje na isti način kako kod nas - na samom biračkom mestu. No ima jedna ogromna razlika - potpisani zapisnici se odmah skeniraju na svakom BM i šalju automatski na sajt CIK-a. Kasnije izmene nisu moguće. No, poučen nekim ranijim iskustvima i iz Bugarske ali i iz BiH, više sam za model koji se primenjuje u Velikoj Britaniji. Naime, po zavšenom glasanju sve kutije se nose na jedno mesto (Dom kulture, sportska hala) gde ih broje, ne članovi partije, već izabrani građani. Članovi partije mogu samo da gledaju brojanje sa pristojne udaljenosti. Naravno da kasnije, po završenom brojanju mogu da naprave uvid u listiće.

8. Kao poslednje ali ne svakako manje važno je direktan izbor gradonačelnika.

Malo o izlaznosti

Pogledajmo šta kaže statistika o izborima...

Na izborima za Narodnu skupštinu Republike Srbije od 1990 godine izlaznost je u apsolutnim brojkama izgledala ovako:





Kada to pretvorimo u procente dobijamo:



Prosečna izlaznost od 1990 do danas je 60.9%. Ukoliko izbacimo najveći i najmanji rezultat (1990 i 2014 god) dolazimo do prosečne izlaznosti od 60.56%

Naravno da izlaznost ima veze i sa kampanjom. Što je ona negativnija - to manja izlaznost i obrnuto. 

I za kraj ali ne kao poslednje - beli listići. Kao što sam jednom i napisao - oni su relativno najkonstantniji - na nivou su od oko 2,3% sem 2012 kada su imali 4.3%. 



E sad, šta raditi sa ovim brojevima je drugo pitanje. 

Možemo li išta naučiti iz lokalnih izbora u Bugarskoj?

25.10 su u Bugarskoj održani lokalni izbori. Da li su nam doneli nešto što bi mogli da izvučemo kao zaključak? Možemo li porediti izbore u jednoj zemlji koja je članica EU i zemalja kao što su BiH i/ili Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Makedonija. Odgovor je više nego jednostavan – možemo i moramo.

Lokalni izbori u Bugarskoj će ostati uglavnom zapamćeni po neverovatnoj količini plakata koji su se raširili pre svega društvenim mrežama…  

Ipak ni jedan od ovih kandidata nije odmakao dalje od katastrofalnih rezultata još u prvom krugu… Najviše je dobila sada već evropski popularna Antoaneta Lazarova iz sela Gaganica – 18%...

Pored plakata stranka glas naroden je na socijalnim mrežama iskočila potpuno drugačijim pristupom video reklami https://www.facebook.com/glasnaroden.bg/videos/560946197386747/ Njihova verzija čuvene Old spice reklame je verovatno doprinela ulasku u lokalni parlament u Sofiji.

I kad već toliko gledamo plakate da vas malo informišem o izborima u Bugarskoj.

Izborni sistem za stranke je proporcinalni sa preferencijom. Znači zaokružujete partiju za koju želite da glasate a onda i 1 (jednog) odbornika ukoliko to želite. Cenzus je 4%. Meni je u BiH uvek bilo nejasno zašto stranke na listiću nemaju broj. I moram priznati da sam gledajući rezultate shvatio da je tako bolje. Naime u Bugarskoj se preferencijalno glasa već 3-ći put i svaki put se pojavio tzv ‘efekat 15/15’. Najveći preferencijalni broj glasova gotovo po pravilu osvajaju oni kandidati sa brojem koji se poklapa sa brojem stranke na listiću. Ovaj efekat je utoliko izraženiji ukoliko je vase biračko telo starije ili neobrazovanije. Inače  ime ‘efekat 15/15’ je dobio nakon izbora za EU parlament 2014 kada je kandidat liste BSP-a (Bugarska socijalistička partija) koji je imao broj 15 – isti kao i stranka – osvojio najviše glasova po preferenciji, prestigao i tadašnjeg predsednika Sergeja Staniševa, i ničim izazvan otišao u Brisel.  

Izbor za gradonačelnika je dvokružni. Prvi krug je bio u nedelju 25.10 a drugi posle samo 7 dana - u nedelju 01.11.

Ukupno ima 6.363.761 registrovanih birača koji su glasali na 12.314 BM u Bugarskoj i 296 BM u inostranstvu. Svaka stranka ima pravo na 2 kontrolora i plaća ih sama.

Najduži glasački listić za gradonačelnika je bio u Sofiji - dugačak je 50 cm tj pola metra. Na njemu je bio 21 kandidat. U 2 mesta je registrovan samo po 1 gradonačelnički kandidat

Kada se radi o listićima za odbornike, najduži je opet bio u Sofiji (32 stranke) ali i u Blagoevgradu (isto 32 stranke)... Odmah za njima je bila Varna sa 31 registrovanom strankom, koalicijom ili grupom gradjana.

I sad ono najbitnije kada se radi o statistici. Izlaznost je bila oko  50%... Ono što je mnogo zanimljivije – broj nevažečih listića je premašio 14% (preko 460.000 u apsolutnim brojkama) dok je ukupno nevažećih listića u celoj Bugarskoj u gradonačelničkim izborima oko 7% ili malo više od 220.000. Ove brojke su ogromne i zabrinjavajuće i svakako daju osnov za sumnju da se radi o nekim manipulacijama. Uz ovu teoriju o manipulaciji idu i fakti da su se u većini gradova glasovi brojali skoro 36 sat a u Sofiji glasovi brojali skoro 50 sati!

Pokazalo se još jednom da moderna kampanja mora da bude visoko centralizovana, sa jednistvenom porukom i jedinstvenim dizajnom kampanje. Sve ostalo vodi u improvizaciju – koja ponekad može da bude dobra ali najčešće u kampanji vodi do gubitka glasova. Većina velikih stranaka je koristila centralizovanu kampanju čak i u lokalnim izborima. Bilo je očigledno da su lokalni odbori dobili template po kome su morali da prave sve lokalne materijale. GERB – kao najveća stranka – otišao je i korak dalje. Kompletnu kampanju je vodio Cvetan Cvetanov, šef izbornog štaba. Većina kandidata za gradonačelnike je praktično bila dekor u kampanji. Model koji verujem da će mnogi u BiH i Srbiji koristiti na sledećim lokalnim izboima.

3M

Dosta davno u USA je postavljena strategija kampanja znana kao 3M – message, members, money. Malo kasanije, na ovo je dodata, ne kao nova, već kao deo prve strategije skraćenica OST – objectives, strategy, tactics.

Message – poruka

Koliko god vam to izgledalo uprošteno – postoje samo 2 vrste kampanja u svetu – ekonomska i emotivna. Sve kampanje su kombinacija ove dve vrste poruka. Pitanje je samo koju ćete više koristiti. Na Balkanu se uglavnom koristi emotivna kampanja.  Prisetite se izbora u BiH iz 2014 godine. Većina stranaka je koristila emotivnu kampanju – i to onu povezanu sa nacionalnim osećajema. Uglavnom se širila atmosfera straha i ugroženosti. Malobrojne su bile one stranke – gotovo da ih nije ni bilo – koje su koristile ekonomske poruke.

Izbori u Bugarskoj su bili malo drugačiji. Vladajuća stranka – GERB – je slala ka biračima, pokazaće se kasnije, uspešnu kombinaciju ekonomske i emotivne poruke. Njihova ideja poruke je bila bazirana na nekoliko rečenica: Sa nama dolaze i EU pare koje ne moraju nikome da se vraćaju. Kao primer su koristili zbilja uspešne gradove u privlačenju EU novca – Sofiju i Burgas. Sa druge strane emotivnu kampanju – kampanju straha – su radili vrlo sofisticirano – slanjem poruke da oni gradovi koji ne budu imali gradonačelnike iz vladajuće stranke neće dobiti novac. Kombinacija štapa i šargarepe je donela uspeh – od 200 gradonačelnika skoro 140 je izabrano sa liste GERB-a – najveće stranke u vlasti.

Kanali komunikacije

Ma šta da vam neko kaže, bez obizra u kojoj zemlji da radite kampanju ukoliko morate da izaberete samo jedan kanal komunikacije – izaberite TV. Što je prosečno obrazovanje birača niže – vi koristite više TV-a. Terenska Istraživanja rađena u Bugarskoj su potvrdila ovu teoriju – uostalom kao i ona rađena u Srbiji ili BiH – birači o programu i kandiatu saznaju preko TV-a najmanje 70%. Internet je oko 25% a nama omiljeni plakati i bilbordi su ispod 1%. Zaključak je uvek isti – sve što imate para uložite u Tv reklamu. Kada vam nestane – pozajmite i uložite još. Sve ostalo što radite neće vam doneti toliki efekat u broju glasova. Što ste manji ii mate lošiju infrastrukturu – uložite više u TV. Vratiće se. Višesturko!

Veliki sam protivnik onih koji zagovaraju samo internet kampanju. Jednostavnan je odgovor – moguća je ali nikada neće doneti očekivane rezultate.  Potrebna je svakako, ali samo kao pomoćna u vašoj TV kampanji. Možete meni da ne verujete, ali njemu morate. Vincent Harris je čovek za koga kažu da je Republikancima u USA otkrio internet –

https://medium.com/@vincentrharris/we-re-too-obsessed-with-websites-11cb81d14278

Members – članovi

Pokazalo se i u ovoj kampanji da stranke sa većim brojem članova lakše iznesu kampanju. Pođimo od osnovnog – kandidata. Na ovim lokalnim izborima je bilo preko 200 mesta za koja su se birali gradonačelnici (kmetovi) ali i 8.000 mesta raznim skupštinama opština. Već sam napisao da je biračkih mesta bilo 12.314 na teritoriji Bugarske a na svakom ste trebali da imate dvoje ljudi… Samo da popunite ova mesta potrebno vam je skoro 33.000 ljudi. DA – TRIDESET TRI HILJADE!!! Na ovo dodajte i ljude koji su vam potrebni u kampanji, i možete doći do cifre koja vam je potrebna da izbore ne bi izgubili na izborni dan – posle odlične kampanje.

Prošle godine smo videli na izborima u BiH da su stranke sa manjkom organizacije, naročito na izborni dan, posle izbora imale mnogo primedbi na rad izbornih komisija i samo brojanje glasova. No, kasno. O tome je trebalo razmišljati mnogo ranije!

Money – novac

 Kada odete u USA jedna od prvih rečenica koje čujete je: Nema besplatnog ručka. Tako je i sa izborima. Osim što je tada sve mnogo skuplje. U Bugarskoj se apsolutno sve napalaćuje. Najmanje pojavljivanje u predizbornoj kampanji ima svoju cenu – bez obzira o kom se mediju radilo. Zbog toga je potrebno da svoj budžet za kampanju 2016 planirate već sada! Nikada nije prerano za kampanju, kao što nikada nije prerano ni za pravljenje inicijalnog budžeta!


PS Tekst je objavljen na: http://agencijapolis.org/2015/11/tomislav-damnjanovic-strateg-politickih-kampanja-za-polis-mozemo-li-ista-nauciti-iz-lokalnih-izbora-u-bugarskoj/