Izbegavati od jela tokom kampanje

Kada trčite kao kandidat u kampanji, često vam loklani odbori naprave na kraju dana žele da naprave plezir i vode vas na večeru. Ipak, postoji neka hrana koju svakako treba da izbegavate. Sa jedne strane iz zdravstvenih razloga a sa druge jer ste često okruženi gomilom ljudi koji imaju foto aparate na mobilnim koje mogu da iskoriste onda kada to vama najmanje odgovara.

Jedan od mojih prvih predsedničkih kandidata, još tamo davne 2002 godine nije jeo tokom kampanje na putu. Zahtevao je od mene da u autu uvek ima dovoljno čokolade i koka kole. Izgleda da je on shvatio mnogo pre od mene kakve sve posledice mogu da budu…

Evo nekih preporuka šta izbegavati tokom kampanje.

10. Mleko, jogurt…

sigurno je zdravije od Cole, ukoliko niste intolerantni na laktozu… I sigurno je da je bolje da se u novinama pojavi vaša fotografija kako pijete mleko (ili jogurt) no da držite u ruci neko gazirano piće. Ipak pre nego što se slikate sa mlekom raspitajte se o ceni i stanju mlekarske industrije da vas novinari ne bi iznenadili sa nekim pitanjem. Ukoliko pijete jogurt iz čaše – nipošto ne ližite poklopac – iako je mnogima to najbolji deo jogurta.  Obratite pažnju da vam ne ostanu ‘brkovi’ kad pijete iz case.

9. Krompir

Mnogo krompira tokom kampanje će vas sigurno udebljati. A ne želite da novinarima pružite mogućnost da porede vase fotografije pre i posle kampanje uz rečenicu – ugojio se…

8. Meso

Sendvič sa piletinom ili ćuretinom je odličan. Belo meso sa roštilja je takođe dobro. Možete da se prodajete kako pazite na svoju ishranu. Ipak, uvek naručujte meso bez kostiju – tako se nećete mučiti ili vas neće niko slikati kako jedete rukama.

7. Kukuruz

Da svi ga volimo… I dolazi njegova sezona. Pre nego što ga naručite tokom kampanje stanite jednom ispred ogledala i gledajte se dok ga jedete. Kako izgledate, ali iskreno?

6. Perece, kifle

slično kao i kukuruz. Ne izgledate baš naročito lepo dok pokušavate da otkinete parče i sažvaćete.

5. Fast food

Najbolje da izbegavate. Noćna mora za svakog menadžera kampanje i njegov PR tim. Naročito ukoliko kandidat voli da na pljeskavicu/hamburger stavi mnogo kečapa. Izbegavati u širokom luku – naročito ukoliko je povezano sa jelom na ulici.

4. Sladoled

Nipošto ne u kornetu!!! Nema tog ko vas neće slikati dok vam se sladoled u kornetu topi i cedi niz prste.

3. Gulaš, paprika, perklet

Da, predivno su jela… I da ima stvarno mesta gde su fantastična… No, ne znam šta gluplje izgleda na fotografiji – umazana košulja i/ili kravata ili političar sa portiklom.

2. Sushi

Postao je popular i kod nas i može se relativno lako pronaći. Jesti sirovu ribu sa pirinčem je zdravo i ne goji. No, mi smo hiljadama kilometara daleko od okeana. Najčešće naš stomak nije navikao na takvu hranu i mogu se pojaviti propratni efekti. Ukoliko ste pri tome i nevešti u jelu sa štapićima – bolje izbegnite.

1. Hleb i so

Gotovo da je postalo tradicija kod nas da se političari dočekuju na ovaj (da li?) tradicionalni način. Ukoliko već ne možete da izbegnete – uzmite što manji komad i minimum minimum soli. Što je manje vremena do govora od ovog ‘posluženja’ to je i manja količina hleba i soli koju ćete uzeti. Od hleba ostaju mrvice u ustima, lepe se za zube. Ukoliko držite govor na mitingu, govorićete glasnije i neka od mrvica lako može da vam izčeti iz usta i da bude zanimljiva fotografija koja će se deliti mrežama. Sa druge strane – so suši usta i posle nje je malo teže govoriti. Zato zamolite svoj advance team da zamoli domaćina da ne insistira na ovome…

Did researchers make a mistake on the elections again?

For years and year, in different countries, various continents, I have been conducting researches and I have been showing them to the politicians. Most often, as a firs slide they ask for political party rating, and as a second they want politician ratings – and that is what mostly what their interest is. Honestly, some of them look in which way does the country go and eventually the problems. They go through all other matchings and follow-up slides with a phone in their hands or with the “hurry up – why are you bothering me with this… “ look in their eyes.

When we talk about rating of political parties there are only two reactions of the politicians: our rating is great and this research is not good at all, we have more for sure. In Serbia, BiH, East Africa (not in Bulgaria, which is interesting) bad ratings, provided by the researchers is usually followed up by the sentence: they have never guessed…

This is why I was interested in how  accurate were the researches for the 2016 elections in Serbia, especially because agencies were saying that there were 20% of those that would vote, but are not declaring for who would they vote. 

I took 5 researches by different agencies done from 20.04 to 23.04. Results are shown in the graph:

If we assume that the possible error is +/- 2.5% there are no parties that are out of this margin.

Where do this small differences come from – my speculation:

- SPS voter are solid and this party basically there is no error.

- DS and DJB – it appears that the part of their voters was usually in that group: I’m voting, I’m not saying anything. That was the socially accepted answer provided by the surveyed because of the negative campaign against these two parties.

Other parties didn’t manage to take their potential voters out on the election day…

And as I say on the lectures: you have to believe in the public opinion researches because you believe in the blood testing. In both cases we take the sample. Nobody is taking all of your blood out to see if you are ill. It is the same here – researches are usually experienced enough and they care about their profession enough. Still, same as you double check with doctors you double check with the researching agencies. Do not rely just on one.

O rezultatima izbora – iz ugla brojeva

Jedna od najbitnijih stvari za stranku posle izbora – bez obzira na rezultat – mora biti analiza izbora. Ona se ne zasniva na kukanju kako smo imali malo para ili kako sun as drugi pokrali na biračkim mestima – već na statističkim parametrima kako smo ‘prošli’ i mi ali i druge stranke.

Kako bi mogli kako tako da pratimo trendove kompletnu analizu sam radio na 3 izborna ciklusa 2012, 2014 i 2016.

IZLAZNOST

Na dan izbora sve do rezultata u 16.00 sati izgledalo je da izbori po izlaznosti liče na one održane 2012. Između 15.00 i 16.00 se desio jedan, mogu reći nekarakterističan skok i izlaznost je na kraju završila negde između.

APSOLUTNI BROJ GLASOVA

Nekoliko stvari upada u oko na prvi pogled:

SNS ima i dalje rast – više od 80.000 glasova u odnosu na 2014 a više od 850.000 u odnosu na 2012 godinu. Za njih ključno pitanje je sigurno: može li se preskočiti magična cifra od 2 miliona birača na nekim drugim izborima. I ako je odgovor da – da li je to na predsedničkim.

DS je, posle ogromnog pada u periodu od 2012 do 2014 uspeo da se stabilizuje na nivou od oko 220.000 glasova.

SPS i dalje nastavlja da gubi podršku – gotovo 80.000 na svake 2 godine. Da, izgubili su PUPS u koaliciji ali sam mišljenja da su to ionako bili njihovi glasači, koji odlaskom penzionera u drugu koaliciju nisu odvukli i previše glasova.

SRS potpomognut učešćem Šešelja u kampanji ali i indirektno od Haškog tribunal vratio se, čini mi se na maksimalni nivo.

DJB je skočio za skoro 150.000 glasova u odnosu na izbore 2014 i siguran sam da su vrlo zadovoljni svojim rezultatom.

Kada pogledamo izbore 2014 i rezultate koje su tada imali najveći gubitnici su svakako koalicije ČBČ i DSS+D.

ČBČ kolaicija je izgubila za 2 godine više od 136.000 glasova.

a koalicija DSS+D je u odnosu na 2012 izgubila preko 250.000 a u odnosu na 2014 skoro 100 hiljada glasova.

PROCENTI

Ponekad, apsolutni brojevi ne predstavljaju mnogo jer zavise od izlaznosti. Evo istih grafikona ali sada u procentima

MANDATI

Naravno da se svi izbori i sprovode radi dobijanja mandata. Evo kako se broj mandata kretao u periodu 2012 – 2014 – 2016

 

Nekada je Dont majka a nekada maćeha. Ovoga puta je mnogo koalicija/stranaka prešlo census i jako malo glasova je ostalo za ‘deobu’. Za SNS bi bila potpuno drugačija priča da koalicije ČBČ i DDSS nisu prešle census jer bi tada ostalo 26 mandata od kojih bi većina pripala najvećoj stranci.

Procenti nam ipak daju drugačiju sliku ko je najveći gubitnik izbora:

Da li su istraživači opet promašili na izborima

Godinama, u raznim državama, na raznim kontinentima, učestvujem u pravljenju upitnika za istraživanja i kasnije ih prezentujem političarima. Najčešće traže da prvi slajd bude rejting stranka, drugi rejting političara – i to je mahom ono što ih interesuje. Istini za volju, neki među njima pogledaju i pravac u kom ide država i eventualno probleme. Sva ostala ukrštanja i slajdovi koji ih prate su uglavnom odgledani uz kucanje poruka na mobilnom telefonu ili pogledom: ‘ubrzaj – što smaraš sa tim’…

Kada se radi o rejtingu stranaka samo su dve reakcije političara: super nam je rejting i ovo istraživanje ništa ne valja, imamo sigurno više. U Srbiji, BiH, istočnoj Africi (zanimljivo ne i u Bugarskoj) loš rejting koji nam daju istraživači obično je praćen i rečenicom: ma oni nikada nisu pogodili…

Upravo zbog toga me je interesovalo koliko su bila tačna istraživanja za izbore 2016 u Srbiji, pogotovu što su sve agencije govorile da ima oko 20% onih koji izlaze na izbore a neće da kažu za koga će glasati.

Uzeo sam 5 istraživanja različitih agencija urađenih od 20.04. do 23.04. Rezultati sun a grafikonu:

Ukoliko pretpostavimo da je greška +/- 2.5% ne postoji stranka koja ispada iz ove margine.

Odakle ove sitne razlike – moja spekulacija:

SPS birači su čvrsti i kod ove stranke greške gotovo da nema.

DS i DJB – izgleda da je deo njihovih birača često bio u onoj grupi: izlazim neću da kažem. To je zbog negativne kampanje vođene prema njima bio socijalno prihvatljiv odgovor davan od strane anketiranih.

Ostale stranke nisu uspele na izborni dan da izvedu sve svoje potencijalne birače…

I kao što na predavanjima govorim: morate verovati istraživanjima JM jer verujete i u analizu krvi. I tamo i ovde uzimamo uzorak. Ne vadi vam niko svu krv da bi saznao da li ste bolesni od nečeg. Tako i ovde – istraživači su uglavnom dovoljno iskusni i dovoljno drže do svoje profesije. Ipak, kao što radite double check kod doktora radite i double check sa istraživačkim agencijama. Nemojte se osloniti samo na jednu.