Otkako je upotreba društvenih mreža u kampanjama porasla do neviđenih razmera, često mi se dešava nešto ovako. Poziv od šefa izbornog štaba stigne u sredu kasno uveče, tri nedelje pred izbore. Na mrežama kruži nešto vrlo negativno o kandidatu, deli se brzo, i sad bi to trebalo nekako demantovati. Panično pitanje sa druge strane: ‘znaš li nekoga ko bi to mogao da uradi?’ Šta? Pa znaš, da obriše sa interneta. Šta znam, možda i ima. Problem je što je u tom trenutku vaš protivnik već obavio posao koji je hteo. Iz vremena analognih kampanja znam da provera činjenica nije bila hitan, a još manje prioritetan posao. Onda su došle mreže, ali ni tu stvar nije mnogo drugačija, jer i dalje ne postoji softver koji se uključi kad zagusti, kao pravna služba ili portparol za krizne situacije. Kupite uslugu, dobijete demanti, laž nestane sa interneta. Naravno, stvari tako ne funkcionišu. Kada se bavite kampanjama, znate da vam provera činjenica gotovo nikad ne stigne na vreme. Dodajem i to: ne sećam se...

  Every major technological change has also changed the way campaigns are run and the structure of the campaign headquarters. Television created media consultants, and the internet brought digital directors into the headquarters. Once we started leaning on databases, the people working with voter files, CRM systems and digital advertising moved from the edge of the operation to its centre. I still remember what a revolution it was when we set up the first internet department in a Serbian campaign headquarters, back in 2011. Suddenly the building held people whose job description had not existed five years earlier, while the press office carried on untouched. This text grew out of Miles Maftean’s analysis “Meet the Campaign AI Engineer” (Partisan Hub). His thesis struck me as correct but not sufficiently tested on terrain like ours, so I have extended it with data and with experience from the campaigns of the past year. Everyone is looking for the dragon in the wrong place The curre...

  Svaka velika tehnološka promena menjala je i način na koji se kampanje vode i strukturu izbornog štaba. Televizija je stvorila medijske konsultante, a internet nam je u štab doveo digitalne direktore. Kada smo počeli da više koristimo baze podataka, ljudi koji rade sa biračkim spiskovima, CRM sistemima i digitalnim oglašavanjem preselili su se sa periferije štaba u njegov centar. Sećam se kakva je revolucija bila kada smo prvi u Srbiji uveli internet odeljenje u štab 2011. godine.  Tada su se u štabu pojavili ljudi sa opisom posla koji pet godina ranije nije postojao, ali je pres službe ostala netaknuta.   Ovaj tekst je nastao kao odgovor na analizu Milesa Mafteana „Meet the Campaign AI Engineer“ (Partisan Hub). Njegova teza mi je delovala tačno, ali nedovoljno testirana na terenu kakav je naš, pa sam je proširio podacima i iskustvom iz kampanja u poslednjih godinu dana.   Svi traže zmaja na pogrešnom mestu Trenutna rasprava o AI u kampanjama vrti se uglavnom oko n...