субота, 24. август 2019.

Radovan Vlahović

Sve češće vikendom dolaziš u rodno selo. Sama u praznoj roditeljskoj kući, vraćaš se mislima na vreme kad je sve bilo lepše veselije i bolje. Kad si umesto sadašnjeg sećanja sredovečne i prosečno ostvarene žene, punim plućima živela zanos tek zapupele prve mladalačke ljubavi. 

Na mnoga pitanja lamentirajući, dok koračaš sama starinski nameštenim sobama, tražiš odgovor. 

Gorda i si i suviše i ponosna da potražiš pomoć od onog kog si volela, da ga zamoliš da kao saučesnik, kao svedok i sabesednik svojom ispovešću, iskazom, unese svetlost u zamršeno i mračno klupko pitanja i klimavih odgovora koji se komešaju u tebi, da prekineš ovo sagorevanje u tihoj patnji. 

Da otkriješ da je iskrena primljena i data ljubav večita u sećanju, da nikada ne nestaje, da ona samo menja oblik percepcije u tvojoj glavi i tada se sve neravnine u odnosima ljubavnika prosto same od sebe uglačaju do sjaja, a oni oslobođeni teskoba oradošćeni nastavljaju kroz život dalje

Нема коментара:

Постави коментар