26. septembra je tačno dve godine kako je umrla moja mama... I samo znam da je to početak hodanja po putu bez nje.... Putu na kome mi mnogo nedostaje Nikada više čestitki nisam primio za rodjendan nego ove godine. SMS, telefon, lično. Naravno prednjače čestitke na FB. Nije ni čudo. Sakupilo se tamo preko 800 njih od kojih mnoge valjano i ne poznajem. Ipak, jutro mog rodjendana nikada nije bilo tužnije nego ove godine. Prvi put telefon nije zazvonio rano ujutro, odmah posle 7. Pitanje je uvek bilo isto: da li sam te probudila. I onda uvek sa čudnom bojom u glasu – sretan ti rodjendan sine. Otkad sam se odselio od roditelja, a tome ima dosta vremena, njeni telefonski pozivi su me često dovodio do ludila. Naročito njeno nerazumevanje vremenskih zona dok sam bio u USA. Danas bih sve dao da zazvoni u bilo koje doba i da joj čujem glas. Kažu pametni ljudi da ukoliko treba da vidite samo dva mrtva tela postarajte se da to budu vaši roditelji. Morate se lično uveriti da su stvarno premin...
Коментари
Постави коментар